close
Prijeđi na sadržaj

Hamburger SV

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s HSV)
Hamburger SV
Puno ime Hamburger Sport-Verein e. V.
Nadimak Rothosen ("Red Shorts")
HSV
Hanseaten
Urgestein (Primary Rocks)
Bundesliga-Dino (Dinosaur)
Osnovan 29. rujna 1887.
Igralište Volksparkstadion
Kapacitet 57.000
Trener Merlin Polzin
Liga Bundesliga
2025./26. 13.
Domaći dres
Gostujući dres
Treći dres

Hamburger SV je njemačko sportsko društvo ("Traditionsverein") iz grada Hamburga. Nogometni klub, jedan je od najstarijih, najpoznatijih u Njemačkoj. Neprekidno je prvoligaš od Prvog svjetskog rata i do 2018. je bio jedini klub iz 1. Bundeslige koji od osnutka lige 1963. godine nikad nije ispao u niži rang natjecanja, zbog čega ga u Njemačkoj često nazivaju "dinosaurom Bundeslige" (Bundesliga-Dino).

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Počeci

[uredi | uredi kôd]

Hamburger SV-ovi se korijeni vuku do 29. rujna 1887., spajanjem Der Hohenfelder Sportcluba i Wandsbek-Marienthaler Sportcluba u Sports Club Germania. Današnji klub je stvoren kao Hamburger Sport-Verein 1919. godine, spajanjem triju gradskih klubova, ozbiljno oslabljenih nakon 1. svjetskog rata. Rečena tri kluba su bili: Sports Club Germania, Hamburger FC (1888.) i FC Falke 1906.). Klupske boje bile su crvena i bijela u čast grada Hamburga, uz plavu i crnu, boje najstarijeg od klubova-tvoraca, Germanije, koje se koriste u klupskom grbu.

Zlatno doba

[uredi | uredi kôd]

Godine 1973. HSV je osvojio prvo izdanje DFB-Ligapokala, pobijedivši Borussiju Mönchengladbach u finalu s 4:0.[1] Godinu dana kasnije igrao je u finalu DFB-Pokala u kojem je izgubio od frankfurtskog Eintrachta.[1] Godine 1976. HSV je opet stigao do finala DFB-Pokala, pobijedivši 1. FC Kaiserslautern 2:0 i pritom osvojivši trofej po drugi put u povijesti kluba.[1] Sljedeće godine, HSV je osvojio svoj prvi međunarodni trofej pobjedom od 2:0 nad Anderlechtom u finalu Kupa pobjednika kupova 1976./77.[1] Klub je potom doveo engleskog igrača Kevina Keegana iz Liverpoola.[1] Nakon što je veći dio prethodnog desetljeća proveo pri sredini tablice, HSV je postigao svoj najbolji plasman u Bundesligi u sezoni 1974./75. završivši na četvrtom mjestu. U sezoni 1975./76. osvojio je drugo mjesto. Keeganova prva sezona u klubu završila je desetim mjestom, no sam igrač proglašen je europskim nogometašem godine.

Godine 1978. Branko Zebec postao je trener HSV-a.[1] U svojoj prvoj sezoni na klupi kluba doveo je klub do njihovog prvog naslova prvaka Bundeslige.[1] Keegan je bio najbolji strijelac Rothosena i drugu godinu zaredom proglašen je europskim nogometašem godine.

U sezoni 1979./80., HSV se vratio u Kup prvaka prvi put od sezone 1960./61. Kao i 19 godina ranije, HSV je u polufinalu igrao sa španjolskim protivnikom. Nakon što je izgubio prvu utakmicu na stadionu Santiago Bernabéu s 2:0, HSV je pobijedio Real Madrid s 5:1 na Volksparkstadionu i prošao u finale.[2] HSV je u finalu igrao protiv Nottingham Foresta, od kojeg su izgubili s 1:0.[3] U Bundesligi, HSV je izgubio naslov za dva boda, završivši na drugom mjestu iza prvaka münchenskog Bayerna.

U prosincu 1980. HSV je otpustio Zebeca, koji se borio s alkoholizmom.[4] Njegov pomoćnik Aleksandar Ristić imenovan je za vršitelja dužnosti trenera do kraja sezone i završio je na drugom mjestu u Bundesligi.

Godine 1981. austrijski trener Ernst Happel imenovan je za novog trenera.[3] U njegovoj prvoj sezoni, HSV je vratio naslov prvaka Bundeslige i stigao do finala Kupa UEFA, gdje je s ukupnim rezultatom 4:0 izgubio od švedskog IFK Göteborga.[3]

Od 16. siječnja 1982. do 29. siječnja 1983., HSV je bio neporažen u Bundesligi. Niz se protezao na 36 utakmica i ostao je rekord Bundeslige sve do studenog 2013., kada ga je srušio Bayern.[3][5]

Treći naslov uslijedio je krajem sezone 1982./83., a HSV je obranio naslov protiv rivala bremenskog Werdera zahvaljujući boljoj gol-razlici.[3] Iste godine, HSV je pobijedio Juventus u finalu s 1:0 u Ateni i osvojio svoj prvi Kup prvaka.[3]

U prosincu 1983. HSV je otputovao u Tokio gdje se igrao protiv južnoameričkog prvaka Grêmija u Interkontinentalnom kupu. Brazilski klub je pobijedio golom u 93. minuti.[3] Bundesligu nije osvojio jer je VfB Stuttgart imao bolju gol-razliku.

Klupski uspjesi

[uredi | uredi kôd]

HSV-ova tri osvojena prvenstva u Bundesligi daju klubu pravo nositi zlatnu zvijezdu "Verdiente Meistervereine"-a. Po trenutnom sustavu nagrađivanja, predbundesligaška prvenstva nisu priznata kao takva, pa se HSV-u ne daje pravo nositi drugu zlatnu zvijezdu od peterostrukog prvaka. Uz to, HSV polaže pravo na naslov iz nogometnog prvenstva 1922. godine, koje mu nikad nije "službeno" priznato, zbog okolnosti oko igre i činovničkih prepreka DFB-a. Službeno tumačenje: "bez prvaka zbog nezaključujuće završnice"

Domaći uspjesi

[uredi | uredi kôd]

Njemačko nogometno prvenstvo:

  • Prvak (3): 1923., 1928., 1960.

Bundesliga:

  • Prvak (3): 1978./79., 1981./82., 1982./83.

Njemački kup:

  • Osvajač (3): 1962./63., 1975./76., 1986./87.

Liga-Pokal:

  • Osvajač (2): 1972./73., 2003.

Europski uspjesi

[uredi | uredi kôd]

Kup UEFA:

UEFA Kup/Liga prvaka:

Kup pobjednika kupova:

Intertoto kup:

UEFA Superkup:

Interkontinentalni:

Treneri

[uredi | uredi kôd]
Period Ime i prezime
1945. – 1949. Hans Tauchert
1946. – 1954. Georg Knöpfle
1954. – 1956. Martin Wilke
1956. – 1962. Günter Mahlmann
1962. – 1964. Martin Wilke
1964. – 1966. Georg Gawliczek
1966. – 1967. Josef Schneider
1967. – 1969. Kurt Koch
1969. – 1970. Georg Knöpfle
1970. – 1973. Klaus-Dieter Ochs
1973. – 1977. Rudi Gutendorf
1977. – 1978. Arkoç Özcan
1978. – 1980. Branko Zebec
1981. Aleksandar Ristić
1981. – 1987. Ernst Happel
1987. Josip Skoblar
1987. – 1990. Willi Reimann
Period Ime i prezime
1990. – 1992. Gerd-Volker Schock
1992. Egon Coordes
1992. – 1995. Benno Möhlmann
1995. – 1997. Felix Magath
1997. Ralf Schehr
1997. – 2001. Frank Pagelsdorf
2001. Holger Hieronymus
2001. – 2003. Kurt Jara
2003. – 2004. Klaus Toppmöller
2004. – 2007. Thomas Doll
2007. – 2008. Huub Stevens
2008. – 2009. Martin Jol
2009. – 2010. Bruno Labbadia
2010. Ricardo Moniz
2010. – 2011. Armin Veh
2011. Michael Oenning
2011. Rodolfo Cardoso
Period Ime i prezime
2011. – 2013. Thorsten Fink
2013. – 2014. Mirko Slomka
2014. – 2015. Josef Zinnbauer
2015. Peter Knäbel
2015. – 2016. Bruno Labbadia
2016. – 2018. Markus Gisdol
2018. Bernd Hollerbach
2018. Christian Titz
2018. – 2019. Hannes Wolf
2019. – 2020. Dieter Hecking
2020. – 2021. Daniel Thioune
2021. Horst Hrubesch
2021. – 2024. Tim Walter
2024. Merlin Polzin
2024. Steffen Baumgart
2024. – danas Merlin Polzin

Poznati igrači

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 3 4 5 6 7 Die 70er Jahre. Hamburger Sport-Verein. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. prosinca 2013. Pristupljeno 3. lipnja 2013.
  2. 33 years ago today – The HSV "Miracle". Hamburger Sport-Verein. 23. travnja 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. lipnja 2013. Pristupljeno 3. lipnja 2013.
  3. 1 2 3 4 5 6 7 Die 80er Jahre. Hamburger Sport-Verein (njemački). Inačica izvorne stranice arhivirana 5. prosinca 2013. Pristupljeno 3. lipnja 2013.
  4. Benutzt und dann gefeuert. Die Zeit (njemački). 26. prosinca 1980. Pristupljeno 3. lipnja 2013.
  5. Bundesliga: Bayern Munich set new record of 37 games unbeaten, while Borussia Dortmund lose again. The Independent. 9. studenoga 2013.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]