Delnice, 06.11. 2011.

SJE�ANJE NA DANE SLAVE I PONOSA KADA SU SPECIJALNE POSTROJBE OSLOBODILE DELNI�KU VOJARNU DRGOMALJ

Gorski kotar upisan je zlatnim slovima

Kao �ovjeku koji nije domicilno iz Gorskog kotara bilo mi je zadovoljstvo raditi u tom kraju jer sam upoznao divne ljude i �esto znam re�i da su mi upravo ti dani bili najljepši dio ratnih zbivanja, ka�e Ivan Gašpar

Upravo ju�er navršilo se punih 20 godina od dana kada su munjevitom i odli�no vojnom akcijom specijalne postrojbe MUP-a, HV-a i dragovoljaca oslobodile delni�ku vojarnu Drgomalj, te preuzele vlast nad brojnim skladištima punim oru�ja ubilje�ivši tim �inom Delnice i Gorski kotar na kartu Domovinskog rata. No, ta uspješna akcija u kojoj su bez ljudskih �rtava osvojene goleme koli�ine oru�ja upu�ene potom na razna hrvatska ratišta, bila je tek najeksponiraniji dio doga�anja kojima se tih kasnih dana jeseni 1991. godine Gorski kotar zlatnim slovima upisao u pri�u o borbi za slobodu i samostalnost Hrvatske. Naime, ovom osvajanju neprijateljskog uporišta prethodilo je 28. listopada osnivanje 138. brigade HV-a, potom su od 7. do 9. studenog Delnice i neki drugi dijelovi Gorskog kotara do�ivjeli napad neprijateljske avijacije, a potom je u prosincu 138. brigada HV-a krenula na li�ko ratište gdje �e boraviti gotovo punih pet godina...
    Sje�anje na te dane ponosa i slave obilje�eno je velikom priredbom 28. listopada, a Goranski Novi list svoj doprinos daje kroz rije�i nekih od sudionika tih povijesnih zbivanja koja su se odigrala pred dva desetlje�a. Prvi zapovjednik 138. brigade HV-a, ujedno i prvi �ovjek uspješno izvedene akcije osloba�anja vojarne i vojnih skladišta, bio je Ivan Gašpar koji se itekako rado prisjetio tih dana: »Kao �ovjeku koji nije domicilno iz Gorskog kotara bilo mi je zadovoljstvo raditi u tom kraju jer sam upoznao divne ljude i �esto znam re�i da su mi upravo ti dani bili najljepši dio ratnih zbivanja. Naime, zapovijedati s tako ozbiljnim i pouzdanim ljudima kao što su Gorani bilo mi je veliko zadovoljstvo i �ast.
   

Odli�an odaziv
Što se same akcije ti�e mislim da je najbitnije to što smo imali vrhunsku tajnost i neprijatelj nije znao što im se sprema pa svakako treba pohvaliti skupinu ljudi koja je radila na blokiranju sustava veza JNA. Naime, prekinuli smo liniju komunikacije tadašnjeg generala Marijana �ada s Delnicama, a da to nije bilo u�injeno �ad bi sigurno sravnio sa zemljom Delnice jer se znalo da su delni�ka skladišta prepuna oru�ja. Upravo stoga �ad je, kad je potpisivao ugovore o vojnom mirovanju s Vladom RH uvijek govorio kako šire podru�je Primorsko-goranske �upanije ne�e dirati – osim Delnica! Time je slao direktnu poruku kako �e, ukoliko se krene na njihova skladišta, Delnice platiti cijenu. Na svu sre�u to nije ostvario, najprije jer nije imao komunikacije sa svojima, a potom i stoga što nas je tri dana nakon osvajanja vojarne štitila magla. Koliko su Gorani srcem bili uz borbu za slobodu Hrvatske govori i podatak da smo, kad nam je trebala pomo� u iznošenju oru�ja iz tih skladišta, odmah naišli na odli�an odaziv obi�nih ljudi koji su pokazali vekliku hrabrost i pripomogli u naoru�avanju, rekao je Gašpar.
    Ratni put 138. brigade u najve�oj je mjeri vezan uz ime Miljenka Balena, u po�etku pomo�nik za logistiku, a potom u najve�em dijelu boravka na li�koj bojišnici ratnog zapovjednika brigade. Prisje�aju�i se prošlosti Balen ka�e: »Naša �elja i volja bile su iznimne, u Ivanu Gašparu imali smo izvrsnog zapovjednika pa su zahvaljuju�i tome prve akcije realizirane uz pomo� MUP-a i Specijalne policije bile odli�no izvedene te polu�ile uspjeh bez �rtava. Uz to, dokaz kvalitetnom radu bio je i to što u Zapovjedništvu Operativne zone Rijeka nisu vjerovali da smo u roku od sat i pol prikupili ljude i krenuli na ratište u Liku. No, kad su vidjeli ustrojenu brigadu postalo im je jasno da smo itekako spremni. Ono što me nakon svega �ini zadovoljnim je to što zahvaljuju�i odli�noj organizaciji nismo imali puno �rtava i ranjenih. To nije bilo nimalo lako jer smo, po najte�im vremenskim uvjetima, dr�ali polo�aj na bojišnici dugoj oko 40 kilometara. Cijelo to vrijeme krasilo nas je jedinstvo, vidljivo od osvajanja vojarne pa do kraja rata. �ao mi je što Hrvatska još dan danas nije vratila �rtvu koju su Gorani dali. Naime, mi ne samo da smo naoru�ali HV u najte�im trenucima, ve� je najve�i dio sposobno radnog stanovništva pune �etiri godine bio na li�kom ratištu što je uništilo goransku privredu, govori Balen.     
    Uz Balena zapovjednik je kra�e vrijeme tijekom 1994. godine bio i Rajko Matijaši� koji isti�e kako preuzimanje te odgovorne du�nosti nije bilo teško jer se još 1992. godine upoznao sa svim polo�ajem i karakteristikama li�ke bojišnice.
   
Li�ka zima
»Bilo je to doba stalnih ratnih aktivnosti i brojnih opasnosti pa smo svi morali biti koncentrirani, pogotovo ako smo �eljeli da sprije�imo bilo kakav prodor neprijatelja te da istodobno nitko od naših ljudi ne strada, govori Matijaši�, a Goranu Nikovi�u, na�elniku sto�era, u sje�anju su najviše ostale aktivnosti vezane uz sudjelovanje u ratnim operacijama Bljesak i Oluja. »Kad je po�eo Bljesak osvojili smo kotu Konjska glava da bi potom u Oluji zajedno s 1. gardijskom brigadom išli pravcem Kri�polje – Glibodol – Li�ka Jasenica – Rudopolje – Vrhovine, a potom preko Korenice i Donjeg Lapca išli do rijeke Une i granice s Bosnom. Najponosniji sam bio onog trena kada smo, nakon �etiri godine �uvanja bojišnice, krenuli u napad i prošli kroz Dabar nad kojim smo bili pune �etiri godine, isti�e Nikovi�.
    Iako se 138. brigada naj�eš�e naziva »Goranski risovi«, �injenica je da su u njenom sastavu ratni put prošli i brojni Primorci, Opatijci i Kr�ani. Goran Frga�i� bio je zapovjednik kr�ke bojne u »Oluji«, a na upit kako su se Boduli snašli u zimskim uvjetima li�ke bojišnice te kako je išla suradnja s Goranima, ka�e: »Mentalitetom smo sli�ni pa nije bilo nikakvih poteško�a, pogotovo što smo na razini zapovjedništva imali izvrsnu suradnju, zajedno sve dogovorali i planirali. Naravno, nama kao oto�anima nije bilo nimalo lako trpjeti li�ku zimu, ali smo se privikli i bolje no što sam o�ekivao, govori Frga�i�, a Damir Ble�i�, zapovjednik druge rije�ke bojne 138. brigade, tako�er isti�e kako su se i Primorci u za njih nesvakidašnjim uvjetima dobro snašli: »Osobno sam najprije bio u 111. rije�koj pa sam i mao iskustava s ratišta, a 138. sam se pridru�io 1993. godine i ostao sve do kraja �uvaju�i polo�aje na Stajnici, Kapeli, Glibodolu, Konjskoj Glavi, Durelu, Crnom Vrhu, Lazi� vrhu, Siljevcu, Jozi� vrhu...polo�aj na Durelu je, zbog lokacije nad Dabrom, najja�e ostao u sje�anju, a isto tako je teško bilo i na Lazi� vrhu koji se nalazio u gustoj šumi pa je opasnost napada neprijatelja bila znatno ve�a. Puno mi je tih mjesta ostalo u sje�anju i kad god me put nanese u taj dio Hrvatske rado svratim i posjetim te ljude, prisje�a se Ble�i�.
   
Ljudi na terenu

Uz zapovjednike veliki su doprinos dali i ljudi na terenu. Me�u njima je bio i Tomo Vu�i�, pomo�nik na�elnika veze, zadu�en za kriptozaštitu, jedan od onih ljudi koje Ivan Gašpar isti�e kao najzaslu�nije za provedbu osloba�anja vojarne i vojnih skladišta: »Ni jednog trenutka nije bilo lako i svi smo mi znali da rat nije igra, pogotovo jer smo protiv sebe imali veliku vojnu silu. No, unato� svemu vrlo brzo smo, od ljudi koji su imali nekih osnovnih znanja o komunikaciji putem vojnih veza, oformili tim ljudi koji je znao raditi taj posao. U uvjetima kad je opreme bilo iznimno malo, snalazili smo se kako smo mogli i znali. Primjerice, pokupovali smo sve mogu�e Kenwoode, najjednostavnije ali kvalitetne radio stanice te ih potom modificirali dodavaju�i frekvencije kako nas neprijatelj ne bi �uo. Uz to iskoristili smo i ono malo opreme koje smo pronašli u vojarni nakon što smo je osvojili. S tom smo opremom stvorili paralelni sustav komuniciranja stvorivši time dodatnu sigurnost i zbunivši neprijatelja, prisje�a se Vu�i� koji je po odlasku u Liku postao na�elnik veze koja je i u uvjetima vrlo široke bojišnice uspješno funkcionirala.

Marinko Krmpoti�