Tevba

Tevba ili Teoba (Arapski: توبة [tawbah]; Turski: tövbe) je islamski kocept pokajanja Bogu zbog počinjenih grijeha i nedjela. To je direktna stvar između osobe i Boga, tako da nema posredovanja. U islamu ne postoji prvobitni grijeh.^[1]^[2]^[3] To je čin napuštanja onoga što je Bog zabranio i vraćanja onome što je naredio. Riječ označava čin pokajanja za svoja nedjela, iskupljenja za ta nedjela i snažne odlučnosti da se ta nedjela napuste (kajanje, odlučnost i pokajanje). Ako neko sagriješi protiv druge osobe, potrebna je naknada.^[4]

Etimologija

Doslovno značenje arapske riječi tevba je "povratak" i ponavlja se u Kur'anu i hadisu (izrekama islamskog poslanika Muhammeda). U kontekstu islama, to znači okrenuti se ili povući se od prošlih grešnih i zlih djela i čvrsto odlučiti da se od njih suzdržimo u budućnosti.^[5]^[6]^[7]^[8] U Kur'anu 66:8, riječ tevba je povezana s riječju نصوح (nasūh) što znači "učiniti čistim ili iskrenim". Dakle, tevba označava iskreno i vjerno pokajanje, oslobođeno pretvaranja i licemjerja.^[6]

Činjenje tevbe

Prema stanovištu svih islamskih učenjaka, tevba je stroga dužnost svakog muslimana koji učini neki grijeh. Da bi tevba bila ispravna potrebno je ispuniti nekoliko uslova. Broj uslova se razlikuje u zavisnosti od toga da li je grijeh učinjen prema nekom čovjeku ili prema Allahu, i to tako da postoje tri zajednička uslova i jedan dodatni ako se radi o grijehu učinjenom prema čovjeku.

Opšti uslovi

Momentalni prestanak činjenja grijeha
Kajanje srcem zbog učinjenog grijeha
Čvrsta odluka da se više neće vraćati istom

Ako bar jedan od ovih šartova nije ispunjen, onda tevba nije ispravna.

Dodatni uslovi

Za grijeh učinjen nekom čovjeku, potrebno je osim ovoga dodati i sljedeće:

Vratiti dug oštećenom, ako je dužan
Ako grijeh uključuje i prijestup koji se kažnjava šerijatskom kaznom, omogučiti izvršenje te kazne, ili tražiti oprost od oštećenog
Ako se radi o uvredi jezikom (gibet), tražiti halal od osobe koja je uvrijeđena.

Reference

↑ "Tawbah - Oxford Islamic Studies Online". www.oxfordislamicstudies.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, August 25, 2018. Pristupljeno 2018-08-25. See Repentance
↑ "Repentance - Oxford Islamic Studies Online". www.oxfordislamicstudies.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, March 25, 2013. Pristupljeno 2018-08-25. Arapski tevba. Glavna tema Kur'ana, spomenuta preko sedamdeset puta i sa cijelom surom (9) nosi njeno ime. Obično se opisuje kao okretanje prema Bogu, traženje oprosta i primanje oprosta. Islam nema koncept istočnog grijeha, potrebu za iskupljenjem ili crkvenu ispovijest. Pokajanje i oprost su direktna stvar između pojedinca i Boga, ne zahtijevajući posredovanje. U slučajevima grijeha protiv druge osobe, potrebna je restitucija. U slučajevima grijeha protiv Boga, pokajanje, kajanje i odluka da se promijeni nečije ponašanje smatraju se dovoljnim. Iako su klasični naučnici naglašavali individualnu dimenziju pokajanja, mnogi revivalisti i reformisti povezali su pojedinačne postupke sa širim pitanjima javnog morala, etike i društvenih reformi, zalažući se za ponovnu primjenu islamskog krivičnog zakona kao javnog iskupljenja za grijehe. Sufije shvataju pokajanje kao proces duhovnog preobraćenja prema stalnoj svijesti o Božjem prisustvu. Muhammed je navodno tražio Božji oprost nekoliko puta dnevno.
↑ "Islam | religion". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 2018-08-25. Da bi prenio istinu Božanskog Jedinstva, Bog je poslao glasnike ili poslanike ljudskim bićima, čija slabost prirode ih čini sklonima da zaborave ili čak namjerno odbace Božansko Jedinstvo pod poticajima Sotone. Prema kur'anskom učenju, biće koje je postalo Sotona (Šejtan ili Iblis) prethodno je zauzimalo visok položaj, ali je palo iz božanske milosti svojim činom neposlušnosti odbijajući da poštuje Adema kada mu je, zajedno s drugim anđelima, naređeno da to učini. Od tada je njegov posao da zavara ljudska bića u zabludu i grijeh. Sotona je, dakle, savremenik čovječanstva, a Sotonin vlastiti čin neposlušnosti Kur'an tumači kao grijeh ponosa. Sotonine spletke će prestati tek na Sudnjem danu.
Sudeći prema kur'anskim zapisima, zapis o prihvatanju poruka poslanika od strane čovječanstva daleko je od savršenog. Cijeli svemir je prepun Božjih znakova. Sama ljudska duša se smatra svjedokom jedinstva i Božje milosti. Božiji glasnici su, kroz historiju, pozivali čovječanstvo nazad Bogu. Ipak, nisu svi ljudi prihvatili istinu; mnogi od njih su je odbacili i postali nevjernici (kāfir, množina kuffār; doslovno, "skrivanje" - tj. Božji blagoslovi), i, kada osoba postane tako tvrdoglava, njeno srce je zapečaćeno od Boga. Ipak, grešniku je uvijek moguće da se pokaje (tawbah) i iskupi se istinskim obraćenjem istini. Nema tačke bez povratka, a Bog je zauvijek milostiv i uvijek voljan i spreman da oprosti. Iskreno pokajanje ima učinak uklanjanja svih grijeha i vraćanja osobe u stanje bezgrešnosti s kojim je započela svoj život.
↑ D. Beaulieu, Peter (2012). Beyond Secularism and Jihad?: A Triangular Inquiry Into the Mosque, the Manger, and Modernity. University Press of America. str. 88. ISBN 978-0-7618-5837-9.
↑ "Crime, Punishment, And Justice Among Muslim Inmates (The Meaning of Crime and Punishment to Muslim Inmates and Its Policy Implications)" (PDF). African Journal of Criminology and Justice Studies. 2: 74. November 2006. eISSN 1554-3897. Arhivirano (PDF) s originala, 25 August 2018. Pristupljeno 25 August 2018. Pokajanje ili Tevba na arapskom doslovno znači 'povratak'. U islamskom kontekstu, odnosi se na povratak na pravi put, odnosno put koji je Bog naredio, i na napuštanje onoga što je Bog zabranio (Bahnasi, 1989). Mnogi Kur'anski ajeti o pokajanju odnose se na Allaha kao izvor oprosta. Na primjer, "Ko se pokaje nakon svog zločina i čini dobra djela [pokoravajući se Allahu], Allah će mu zaista oprostiti [prihvatiti njegovo pokajanje]. Allah je, zaista, Mnogoprošeći, Najmilostiviji" (El-Ma'idah 5:39). Drugi, općenitiji Kur'anski ajet kaže: "Gospodaru naš! Tvoj doseg je nad svim stvarima, Milost i Znanje su tvoji. Oprosti, dakle, onima koji se pokaju i slijede Tvoj put; i sačuvaj ih od kazne Plamteće vatre." I daj, Gospodaru naš, da uđu u vrtove vječnosti, koje si obećao.“
1 2 Mufti (2004). Ma'ariful Quran. Translated by Maulana Ahmed Khalil Aziz & Taqi Usmani. Vol. 8; p.525.
↑ Heyam Qirbi (2014). Mothers for Peace. Trafford Publishing. str. 61. ISBN 978-1-4907-0547-7.
↑ B. Silverstein Islam and Modernity in Turkey Springer 2011 ISBN 978-0-230-11703-7 page 124

[1] "Tawbah - Oxford Islamic Studies Online". www.oxfordislamicstudies.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, August 25, 2018. Pristupljeno 2018-08-25. See Repentance

[:0-2] "Repentance - Oxford Islamic Studies Online". www.oxfordislamicstudies.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, March 25, 2013. Pristupljeno 2018-08-25. Arapski tevba. Glavna tema Kur'ana, spomenuta preko sedamdeset puta i sa cijelom surom (9) nosi njeno ime. Obično se opisuje kao okretanje prema Bogu, traženje oprosta i primanje oprosta. Islam nema koncept istočnog grijeha, potrebu za iskupljenjem ili crkvenu ispovijest. Pokajanje i oprost su direktna stvar između pojedinca i Boga, ne zahtijevajući posredovanje. U slučajevima grijeha protiv druge osobe, potrebna je restitucija. U slučajevima grijeha protiv Boga, pokajanje, kajanje i odluka da se promijeni nečije ponašanje smatraju se dovoljnim. Iako su klasični naučnici naglašavali individualnu dimenziju pokajanja, mnogi revivalisti i reformisti povezali su pojedinačne postupke sa širim pitanjima javnog morala, etike i društvenih reformi, zalažući se za ponovnu primjenu islamskog krivičnog zakona kao javnog iskupljenja za grijehe. Sufije shvataju pokajanje kao proces duhovnog preobraćenja prema stalnoj svijesti o Božjem prisustvu. Muhammed je navodno tražio Božji oprost nekoliko puta dnevno.

[3] "Islam | religion". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 2018-08-25. Da bi prenio istinu Božanskog Jedinstva, Bog je poslao glasnike ili poslanike ljudskim bićima, čija slabost prirode ih čini sklonima da zaborave ili čak namjerno odbace Božansko Jedinstvo pod poticajima Sotone. Prema kur'anskom učenju, biće koje je postalo Sotona (Šejtan ili Iblis) prethodno je zauzimalo visok položaj, ali je palo iz božanske milosti svojim činom neposlušnosti odbijajući da poštuje Adema kada mu je, zajedno s drugim anđelima, naređeno da to učini. Od tada je njegov posao da zavara ljudska bića u zabludu i grijeh. Sotona je, dakle, savremenik čovječanstva, a Sotonin vlastiti čin neposlušnosti Kur'an tumači kao grijeh ponosa. Sotonine spletke će prestati tek na Sudnjem danu.
Sudeći prema kur'anskim zapisima, zapis o prihvatanju poruka poslanika od strane čovječanstva daleko je od savršenog. Cijeli svemir je prepun Božjih znakova. Sama ljudska duša se smatra svjedokom jedinstva i Božje milosti. Božiji glasnici su, kroz historiju, pozivali čovječanstvo nazad Bogu. Ipak, nisu svi ljudi prihvatili istinu; mnogi od njih su je odbacili i postali nevjernici (kāfir, množina kuffār; doslovno, "skrivanje" - tj. Božji blagoslovi), i, kada osoba postane tako tvrdoglava, njeno srce je zapečaćeno od Boga. Ipak, grešniku je uvijek moguće da se pokaje (tawbah) i iskupi se istinskim obraćenjem istini. Nema tačke bez povratka, a Bog je zauvijek milostiv i uvijek voljan i spreman da oprosti. Iskreno pokajanje ima učinak uklanjanja svih grijeha i vraćanja osobe u stanje bezgrešnosti s kojim je započela svoj život.

[4] D. Beaulieu, Peter (2012). Beyond Secularism and Jihad?: A Triangular Inquiry Into the Mosque, the Manger, and Modernity. University Press of America. str. 88. ISBN 978-0-7618-5837-9.

[5] "Crime, Punishment, And Justice Among Muslim Inmates (The Meaning of Crime and Punishment to Muslim Inmates and Its Policy Implications)" (PDF). African Journal of Criminology and Justice Studies. 2: 74. November 2006. eISSN 1554-3897. Arhivirano (PDF) s originala, 25 August 2018. Pristupljeno 25 August 2018. Pokajanje ili Tevba na arapskom doslovno znači 'povratak'. U islamskom kontekstu, odnosi se na povratak na pravi put, odnosno put koji je Bog naredio, i na napuštanje onoga što je Bog zabranio (Bahnasi, 1989). Mnogi Kur'anski ajeti o pokajanju odnose se na Allaha kao izvor oprosta. Na primjer, "Ko se pokaje nakon svog zločina i čini dobra djela [pokoravajući se Allahu], Allah će mu zaista oprostiti [prihvatiti njegovo pokajanje]. Allah je, zaista, Mnogoprošeći, Najmilostiviji" (El-Ma'idah 5:39). Drugi, općenitiji Kur'anski ajet kaže: "Gospodaru naš! Tvoj doseg je nad svim stvarima, Milost i Znanje su tvoji. Oprosti, dakle, onima koji se pokaju i slijede Tvoj put; i sačuvaj ih od kazne Plamteće vatre." I daj, Gospodaru naš, da uđu u vrtove vječnosti, koje si obećao.“

[Shafi-6] 1 2 Mufti (2004). Ma'ariful Quran. Translated by Maulana Ahmed Khalil Aziz & Taqi Usmani. Vol. 8; p.525.

[Qirbi61-7] Heyam Qirbi (2014). Mothers for Peace. Trafford Publishing. str. 61. ISBN 978-1-4907-0547-7.

[Silverstein_2011_124-8] B. Silverstein Islam and Modernity in Turkey Springer 2011 ISBN 978-0-230-11703-7 page 124

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]